ODABRANA NAJBOLJA KAZALIŠNA PREDSTAVA 4. ZAKAJFESTA 2026. - "SOLO U DVOJE"
Multimedijski centar
Kazališni zastor 4. ZAKAJfesta je spušten! Na četvrtom izdanju ZAKAJfesta
izvedeno je 15 predstava za sveukupno 3.000 gledatelja. Za građanstvo je izvedeno 5
predstava koje je pratilo 1280 gledatelja.
Peteročlano povjerenstvo je za najbolju predstavu odabralo autorsko djelo
Igora Weidlicha Solo u dvoje u režiji Borka Perića. Predstavu je realizirala B GLAD
produkcija, a izveli su je Ana Uršula Najev, Petra Kraljev i Filip Detelić.
Drugo mjesto i priznanje Srebrni list Zabočke kazališne jeseni pripalo je
kazališnoj predstavi Brodolomke Kazališta Moruzgva.
Repriza predstave i dodjela nagrade predstavi Solo u dvoje upriličit će se
početkom prosinca 2026.
Od ove godine ZAKAJfesta će najboljim predstavama dodjeljivati zlatni i
srebrni list Zabočke kazališne jeseni.
RAVNATELJ
Branko Piljek, mag. oec.
KRITIČKI OSVRT NA PREDSTAVU „SOLO U DVOJE“
Kazališna komedija često se smatra najlakšim kazališnim žanrom. Nasmijati
publiku, međutim, nije nimalo jednostavno. Još je teže postići da se gledatelj, uz
smijeh, prepozna u likovima i situacijama koje mu se nude s pozornice. Upravo se na
tom prostoru između zabave i životne istine otvara mogućnost da komedija postane
više od niza duhovitih situacija – da postane ogledalo naših navika, slabosti i zabluda.
Predstava „Solo u dvoje“, prema tekstu Igora Weidlicha, u režiji Borka Perića i
produkciji B GLAD Produkcije, polazi od suvremene životne situacije, ali otvara
pitanja koja su mnogo šira od njezine komične radnje. U središtu je Valerija koja se
bavi suvremenim plesom. Valeriju je napustio muž nakon čega ona izgubila životni
smjer, prepuštena je vlastitim sumnjama i nezadovoljstvu. Uz nju je Danijela, autorica
knjiga za samopomoć koja, unatoč svojem profesionalnom iskustvu u podučavanju
drugih kako živjeti, ni sama ne uspijeva pronaći odgovore za vlastite probleme.
Već u tom odnosu prepoznajemo jednu od zanimljivih proturječnosti
suvremenog čovjeka: često znamo drugima objasniti kako bi trebali živjeti, ali se teško
snalazimo kada se sami suočimo s vlastitim strahovima, neuspjesima i emocionalnim
prazninama. Između onoga što govorimo i onoga što doista živimo nerijetko zjapi velik
jaz. Upravo taj jaz komedija može razotkriti na najneposredniji način – humorom.
Valerijina potraga za novim početkom pokreće se nakon susreta s poštarom, a
njezin zaključak da joj u životu nedostaje muškarac postaje polazište za niz komičnih
situacija i ljubavnih avantura.
Iza te duhovite premise krije se i pitanje koje nadilazi samu potragu za partnerom: tražimo li u drugome doista ljubav i bliskost ili od njega očekujemo da riješi probleme koje sami nismo spremni razriješiti?
Naslov „Solo u dvoje“ već sam po sebi nosi zanimljivu proturječnost. Možemo li biti samostalni, a istodobno željeti nekoga uz sebe? Možemo li ostvariti bliskost ako nismo zadovoljni vlastitim životom? I može li nam druga osoba pomoći da pronađemo sebe ili taj posao ipak moramo obaviti sami?
To su pitanja koja komediji daju dodatnu dimenziju. Njezin je humor usmjeren na prepoznatljive ljudske slabosti, na nesigurnost, samoobmanu i vječnu nadu da će se život promijeniti čim se pojavi prava osoba ili dogodi nešto izvanredno. A možda je upravo u tome i njezina poruka: promjena ne počinje uvijek velikim životnim odlukama. Ponekad počinje susretom, razgovorom, neočekivanim događajem – ili spoznajom da smo sami sebi postali najveća prepreka.
U glumačkoj interpretaciji Ane Uršule Najev, Petre Kraljev i Filipa Detelića ova se priča oslanja na susret različitih karaktera i životnih perspektiva. Valerijina izgubljenost, Danijelina proturječnost i poštareva uloga u pokretanju događaja stvaraju prostor za komiku koja proizlazi iz ljudskih odnosa i situacija. Redateljski pristup Borka Perića i tekst Igora Weidlicha postavljaju pred publiku suvremenu priču koja se ne udaljava od svakodnevice, nego upravo u njoj pronalazi materijal za kazališni humor.
Vrijednost ovakve komedije nije samo u tome koliko nas uspije nasmijati, nego i u tome što ostaje s nama nakon smijeha. Prepoznajemo li u Valeriji ljude koji čekaju da im se život dogodi? U Danijeli one koji drugima nude odgovore, a sami ih još traže? Ili možda u svima njima prepoznajemo dijelove vlastitih karaktera?
Predstava „Solo u dvoje“ podsjeća nas da su ljubav, samoća i potraga za osobnom srećom teme koje ne zastarijevaju. Mijenjaju se okolnosti, mijenjaju se odnosi i očekivanja, ali ljudska potreba za prihvaćanjem, razumijevanjem i bliskošću ostaje ista. A kada se o tim temama progovori uz dozu ironije i humora, kazalište nam omogućuje da se vlastitim slabostima nasmijemo – možda upravo zato da bismo ih lakše prepoznali.
Zato priznanje za najbolju predstavu na 4. zabočkoj kazališnoj jeseni predstavlja prepoznavanje kazališnog ostvarenja koje je osvojilo publiku komičnim pristupom suvremenim životnim temama te otvorilo prostor za prepoznavanje u likovima i situacijama koje nam nisu nimalo strane.
U ime tog priznanja čestitamo autoru teksta Igoru Weidlichu, redatelju Borku Periću, glumcima Ani Uršuli Najev, Petri Kraljev i Filipu Deteliću te B GLAD Produkciji.
Jer, na kraju, možda doista nije najvažnije jesmo li sami ili u dvoje. Važnije je znamo li živjeti sa sobom – i jesmo li spremni nekome drugome otvoriti vrata svojega svijeta.