Gradska galerija Zabok

LIKOVNA IZLOŽBA IVANA TUĐE

Datum: 6.12.2018.

Stvaralaštvo svakog umjetnika prolazi kroz razne faze i dimenzije, razvija se od jedne ideje, pa evoluira u nešto sasvim drugo kroz godine, a ponekad se opet vraća na sami početak. Retrospektivne izložbe su upravo zbog toga i zanimljive, jer posjetitelj može uočiti i razumjeti razvoj umjetnika i njegovih djela, od samih početaka pa do danas.

Retrospektivna izložba Ivana Tuđe donosi nam mnoštvo zanimljivih djela, objašnjavajući pritom njegov put kao umjetnika. Od tema mrtve prirode koja graniči s apstrakcijom, prikaza kokota koji gotovo da su postali njegov zaštitni znak, portreta i Razgovora kojima se iznova vraća. U cijelom njegovom stvaralaštvu prisutno je ispreplitanje skulpture i slike, budući da je on po vokaciji kipar, skulptura mu je oduvijek bila inspiracija i polazna točka za sliku, što je vidljivo u brojnim njegovim djelima u gotovo trodimenzionalnom prikazu likova.

Počeci njegovog stvaranja, s druge strane, bili su plošni i bez volumena, jer je inspiracija za njih dolazila iz reljefa, njegovog diplomskog rada na akademiji. U tim ranim radovima koristi crnu pozadinu i plošno prikazuje glavne motive kao što su grad, svijeća, sova i sl.

Međutim, postepeno u dijela unosi trodimenzionalnost koju primjenjuje kod svojih metalnih skulptura u 1990ima. Metal je bio materijal koji koristi zbog svoje zanimljivosti, ali i dostupnosti. Često je koristio odbačene dijelove materijala koje je nalazio u obližnjim tvornicama. Time je davao novu svrhu i smisao odbačenim predmetima, zapravo ih reciklirajući kroz umjetnička djela. Tada nastaju skulpture većih dimenzija, koje se i danas nalaze u dvorištima kuća i nekih tvornica. Teme kojima se tada bavio su bili kokoti, cvijetovi, ptice, totemi i slično.

U to vrijeme nastaju i prvi Razgovori u kojima je vidljivo poigravanje geometrijskim oblicima i njihovo slaganje u cjelinu koja asocira na ljudska tijela u međusobnoj interakciji kroz razgovor. Od prvog Razgovora koji još pripada plošnoj fazi, proizlaze oni s elementom volumena koji jasnije naglašava samu ljudsku figuru i daje joj veći dojam realnosti. Gledajući Tuđino stvaralaštvo s početka devedesetih, vidljivo je da tu prevladavaju krivudave, zavojite linije, jasne obrisne linije, tendencija prema plošnosti, koja kasnije prelazi u voluminoznost, te geometrizacija bez jasne pozadine.Odmak od više godina unosi promijene u pristup temi Razgovora. Obrisne linije postaju nejasne, likovi su često naznačeni samo kao siluete gledane kroz neku izmaglicu. Potezi kisom su kraći i brži, što unosi određeni nemir ali i dinamiku u djela. U pojedine nove Razgovore unosi prepoznatljive motive u pozadinu, od dvoraca, crkava i skulptura. Tako radi Razgovor sa Satirom, Razgovor s motivom sfinge i portala dvorca Donje Oroslavje, Razgovor koji u pozadini ima motive grada Donje Stubice, zatim crkvu u Pregradi i sl. Ostale Razgovore smješta u nejasne prostore, jer sami prostor nije bitan za iskazivanje poruke dijela

Portreti, kao jedna od dominantnih tema u Tuđinom stvaralaštvu, prisutni su od njegovih početaka i slika ih još i danas. Kao povjesničar umjetnosti, inspiraciju je često puta pronašao u poznatim dijelima prošlosti, od staroegipatske biste kraljice Nefertiti preko renesansne Mona Lise do nadrealističkih radova Renéa Magrittea i pop art stila. Reinterpretirajući njihova djela, stvarao je svoj jedinstven opus. Također se poziva i na radove hrvatskih umjetnika, kao što je Ivan Meštorvić i njegova skulptura „Glava Krista“, ali i zavičajne umjetnosti, ponajviše Oroslavskih motiva, Satira i Flore, te oroslavskih dvoraca koje često stavlja kao pozadinu za svoja djela, ali i kao glavni motiv. Inspiraciju za nove portrete crpiiz radova suvremenih umjetnikakoristeći intenzivan kolorit, slobodne poteze kistom i nejasne linije. Kod novijih portreta koristi isključivo tehniku ulja na platnu, iako se u prijašnjim radovima služio i raznim drugim tehnikama, od pastela i akvarela preko crteža i karikature do kompjuterske grafike i skulpture. Ivan Tuđa se u izboru boja nerijetko odmiče od stvarnosti pa tako koristi tonove ljubičaste, crvene ili plave umjesto boje inkarnata na portretima. Potaknut strujanjima u suvremenoj umjetnosti portreta, koristi velike formate za svoja platna, stavljajući lice i svaki njegov detalj u prvi plan.

Još jedna od tema koja je prisutna u Tuđinom opusu je križ i krug. To je ciklus nastao kombiniranjem motiva križa i kruga, prvenstveno kao skulptura, ali i kao slika koja kao da na platnu prikazuje te skulpture. Geometrizacija je glavna odlika ovog ciklusa, u kojem suprotstavljanjem ravnih i zaobljenih linija postiže zanimljivu dinamiku oblika i volumena na slici i u skulpturi. Za izradu skulptura koristi kombinaciju drva i metala. Drvo kao topli materijal suprotstavlja hladnoj teksturi metala. Najnovija skulptura s motivom križa i kruga koju Tuđa radi je kombinacija metala, ali ovaj put ne od željeza već od inoksa, i granita. Skulptura je nastala kao spomenikbraniteljima u Oroslavju, pa je stoga i puno monumentalnija od njegovih prijašnjih radova.

„Ruke“ su manji ciklus radova gdje također kombinira skulpturu i sliku, odnosno istu temu radi kao skulpturu te ju onda preslikava i na platno. Motiv ruke maksimalno stilizira, koristeći jasne, oštre obrisne linije, kontrastirajući ponovno ravne i zakrivljene linije u slici dok u skulpturi kontrastira šuplji i popunjeni prostor.

Tema Kokota je vjerojatno najprisutnija u Tuđinom umjetničkom radu. Prikazuje ih na slici i u skulpturi, od manjih dimenzija do visine čovjeka. Stilizirani ili realistični, kao samostalno djelo ili u kombinaciji s drugim motivima, provlače se kroz Tuđino stvaralaštvo već dvadesetak godina i ne čini se kao da mu nedostaje inspiracije za njihovo prikazivanje i u budućim radovima.

Tea Tuđa, prof.

BIOGRAFIJA:

TUĐA, Ivan, kipar (Oroslavje, 8. travnja 1965.). Osnovnu školu završio u Oroslavju, a maturirao u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u Krapini. Diplomirao kiparstvo (nastavnički smjer) 1991. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u kiparskoj klasi prof. Josipa Poljana. Trenutno predaje likovnu kulturu u osnovnoj školi, a kao nastavnik likovnih grupa predmeta je radio u osnovnim i srednjim školama u Oroslavju, Bedekovčini i Kumrovcu, a od 1995. do 2007. u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, gdje je stekao zvanje profesor mentor. Od 2007. do  2017. je bio gradonačelnik Oroslavja.

Bavi se slikarstvom, skulpturom i dizajnom. Sudjelovao je na mnogobrojnim skupnim izložbama i likovnim kolonijama, a samostalno se predstavio u Oroslavju (1993., 1995., 2000., 2005., 2014., 2017.), (Novskoj 1994.), Zlataru (1994.,2018.), Krapini (1994., 1999., 2004.), Zagrebu (1994., 1996., 1997., 1999., 2001., 2006.), Tuheljskim Toplicama i Benkovcu (1996.), Koprivnici (1997.), Zaboku (1997., 2009.), Desiniću, (2001.), Sesvetama (2003.), Pregradi i Jastrebarskon (2018.). Član je Zlatarske palete od 1994.,  HDLU- a od 1995. i  LIKUM- a od 1996. Jedan je od pokretača Zagorskog likovnog salona i izlagač na istom. Član je Kulturnog vijeća Krapinsko-zagorske županije.

Bojana Birač, voditeljica galerije

Top