IZLOŽBA NATAŠE VUKOVIĆ: "IZMEĐU IZVORNOG I NOVOG"

"IZMEĐU IZVORNOG I NOVOG"

U ovom se trenutku zamjetno mnogo umjetnika svih generacija bavi temama iz prirode, gdje se motivi ne svode samo na prikazivanje tzv. lijepog pejzaža, mrtvih priroda ili segmenata pejzaža koji ih okružuje, već u njega upisuju kompleksne poruke zabrinutosti za njegov opstanak. Nataša Vuković pripada plejadi mlađih hrvatskih umjetnika koji se u zadnjih nekoliko godina intenzivno bave temom prirode, njezinog uništavanja, ali i očuvanja od strane čovjeka. U tom kontekstu, u djelima spaja fragmente slavonskog pejzaža iz djetinjstva s različitim sortama biljaka i drveća koje tvore tzv. biljno kraljevstvo na Zemlji.

Osim ekološke i kontemplativne dimenzije realističkih motiva tu je i poveznica s njezinim rodnim krajem Slavonijom i Baranjom, dijelom Hrvatske gdje je opstala priroda – ali čini se, niti ona još ne za dugo jer se površina starih šuma ubrzano smanjuje radi ljudske pohlepe.

Ljudi, nimalo savršena vrsta, doveli su do stope izumiranja biljaka i životinja koje su daleko iznad dugoročnog prosjeka. Naše djelovanje intenzivno utječe na mijenjanje ne samo lokalnog, već regionalnog i globalnog (planetarnog) okoliša, uz sve paralelne procese. Nema dvojbe tko je prvi nastanjivao Zemlju prije čovjeka, i tu umjetnica vlastitu konceptualno-filozofsku poziciju određuje kroz tezu kako nam je Priroda nadređena i neusporedivo moćnija od čovjeka. Kao da nas stalno želi podsjetiti da su sve naše materijalne i statusne želje i fiksacije prolazne, slikarica kroz svaki svoj prizor ukazuje na potrebu za empatijom i emocijama koje bismo trebali razvijati prema biljnim vrstama mnogo starijima od nas – i za koje je recentno znanstveno dokazano da imaju vlastitu svijest, emocije i telepatsku povezanost između korijenja i krošanja u šumi.

Što će nas dočekati u skoroj budućnosti ako ovim tempom nastavimo uništavati prirodu? Umjetno uzgojene i prihranjene sobne ukrasne biljke, umjetno uzgojeno prekrasno cvijeće za lonce i bukete i začinsko bilje, a hranu ćemo uzgajati iz mineralima dohranjene vode u staklenicima jer će zemlja postati previše zagađena. Na korak smo do tog stanja, iako zatvaramo oči. Upravo o tomu razmišlja Nataša Vuković kada ukazuje na "izvorno i novo", pomalo ironično upozoravajući kako će se "novo normalno" perverzno reflektirati na Prirodu u svim segmentima.

U pojedinim slikama autorica kombinira reflektirajući sloj od epoksi smole i mat dio podloge, gdje se u reflektirajućim dijelovima promatrač može ogledati, što iziskuje kontakt uživo sa samim sobom, i što nije moguće izvesti u digitalnom obliku. Metaforički, sa sjajnim dijelovima Nataša Vuković pokušava stvoriti simboličnu zaštitu za prirodu, biljke i životinje, kao da su u stakleniku, zaštićene od ljudi. Kroz cikluse možemo postepeno pratiti i lagani zaokret od dominacije zelenih nijansi prema ubacivanju drugih kolorističkih akcenata, uz uvođenje motiva raskošnog cvijeća u recentnim radovima. Dubinski slojevi i planovi postaju sve usložnjeniji, priroda sve više buja. Od realizma slikarica se sve više približava magičnom realizmu, ali i tzv. izmaštanom pejzažu koji postoji samo u njezinom unutrašnjem oku, gdje je raspored biljaka simbolički proizvoljan.

Motivi životinja u zadnjim slikama također će nas upozoriti kako uz biljni svijet uništavamo i njihova staništa, i kako je sve u prirodi duboko povezano. Na tom tragu, slikarica se po atmosferi i gesti pomalo približava slikarskoj poetici Henrija Rousseaua, težeći hvatanju i prenošenju upravo tog "naivnog", iskonskog zova prirode na slikama.

U jednom od ranijih izložbenih tekstova, kustosica Marijana Dlačić primijetila je kako umjetnica u svojim slikama jasno iskazuje tezu da je "u prošlosti priroda predstavljala opasnost koju treba ukloniti, ili barem ukrotiti, a danas, u postindustrijskom razdoblju, prirodu doživljavamo kao oazu mira", gdje "povratak prirodi nije tek trendovska usmjerenost današnjice". To nam je jedini izbor, ako uskoro ne želimo živjeti u svijetu iz filma "Pobješnjeli Max" ili "Potpuni opoziv". Priroda nas nezamjenjivo liječi.

Radovi Nataše Vuković tematski nose i humanu poruku očuvanja i zaštite prirode i bioraznolikosti. Time diskretno poziva na društvenu odgovornost i kroz prenesene poruke apelira na društvenu svijest, sagledavanje šire slike i naše uloge u svim tim destruktivnim procesima. Vjerujući kako će njezina poruka lakše doći do više ljudi kroz tzv. lijepo slikarstvo, a ne kroz prizore destrukcije, tame i mraka, uništene prirode i ostataka arhitekture, Nataša Vuković stvara kompozicije velikih formata i poliptihe, služeći se postupkom uvećavanja motiva. Time je priroda kontinuirano u fokusu kao dominantna matrica postojanja.

Iva Körbler

----------

NATAŠA VUKOVIĆ (Osijek, 1986.) godine 2008. završava preddiplomski studij na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Diplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Nastavničkom odsjeku, smjer slikarstvo, završava u klasi Matka Vekića 2012. te stječe titulu Magistre likovne edukacije. Tokom studija usavršavala se 2009. i 2011. na dva studijska boravka u Sloveniji i SAD-u.

Izlagala je na desetak samostalnih i četrdesetak skupnih izložbi, među kojima izdvajamo 32. Salon mladih, Erste fragmenti 10 u HDLU-u, 24. slavonski biennale, NordArt 2018. u Njemačkoj (jedina hrvatska umjetnica) i Exporting Zagreb u Nacionalnom Muzeju Gdanjsk u Poljskoj, uz rezidencijalne boravke u Litvi (CreArt u Kaunasu) te u atelijeru Cité Internationale des Arts u Parizu.

Članica je strukovnih udruga HDLU i HZSU. Trenutno živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:

2026. Pogled kroz okular prirode, Prirodoslovni muzej, Zagreb

2024. Distorzije/ekspanzija, Galerija Waldinger, Osijek

2023. Inner gardens, Udruga Artoratorij, Vrbovec

2022. Inner gardens, Galerija Idealni grad, Zagreb

2022. Distorzije II, Lošinjski muzej, Mali Lošinj

2021. After all, you can find me in the garden, Centar za likovni odgoj Grada Zagreba & Memorijalna zbirka Jozo Kljaković

2021. Distorzije ll, POUMAR, Nova Gradiška

2019. Distorzija, Galerija Karas, Zagreb

2018. Komercijalizacija straha Galerijski Centar Varaždin, Varaždin

2017. Borders, Cité internationale des arts, Pariz Francuska

2016. Komercijalizacija straha (Bure baruta), galerija Kazamat, Osijek

2012. Stvarnost je bajka, Galerija Marisall, Zagreb, Hrvatska

2011. The borrowed signs, The Miller Gallery, IUP, USA

e-mail: natavukovic@gmail.com

Instagram (@natovuk)

----------

Ova je izložba organizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Krapinsko-zagorske županije.