ARIANA HERCEG: "EKVILIBRIJ"

"EKVILIBRIJ"

U zadnjih nekoliko godina značajan broj hrvatskih slikarica i slikara mlade i mlađe generacije okreće se od portreta i gradskih žanr-prizora temi kontinentalnog ili morskog pejzaža bez ljudi. Zagušenost gradskom vrevom, bučnim ljudima, terorom digitalnog doba pa i transhumanističkih ideja kod brojnih umjetnika ne nalazi odaziv, što nas ne bi trebalo čuditi: povratak meditativnim motivima iz prirode nije neki hir, već nasušna potreba. U boravku u prirodi približavamo se samima sebi, suočavamo sa svojim emocijama i psihom, vraćamo se u idealno stanje tišine kada možemo voditi terapeutski dijalog sa samima sobom. Resetiramo se na idealan način.

Kada se Ariana Herceg pred nekoliko godina pojavila na hrvatskoj slikarskoj sceni sa svojim tzv. plavim slikama, još kao apsolventica slikarstva na zagrebačkoj Akademiji, bilo je jasno kako je pred nama rasni slikarski talent. Lakoća s kojom je u velikim potezima i plohama savladavala veće i velike formate i slikarsku kompoziciju, govorio je tomu u prilog, a nadasve je od mlade slikarice bilo hrabro od kako se odvažno otisnula u vode tzv. tonskog slikarstva, koje je već u tom periodu bilo dosta prisutno i kod naših drugih slikarica i slikara. Tonska modelacija i gradacija u središte je Arianinog slikarstva pozicionirala plavu boju, koju je stupnjevala od gotovo mrko crnih tonaliteta zagušene plave, preko pruske i pariške plave, ultramarina, do nježnijih akcenata svjetlo plavih nijansi.

Motivi planina, neba, oblaka, mora, vode, šume i proplanaka, slikani u tehnici ulja i akrila na platnu, često su u ranijim slikama bili na granici prepoznatljivosti. Slikaricu je također zanimala kontemplativna razina plavih nijansi na našu psiho-emotivnu percepciju, i nije do danas posustala u intenzivnom istraživanju vrijednosti valera ili dinamičkih vrijednosti refleksa svjetlosti plavih i zelenih pigmenata, pomoću kojih dobiva prostor/dubinu te linearnu, vertikalnu i ptičju perspektivu u slikama. Rezultat je potpuna uronjenost promatrača u plavu, tirkiznu i plavo-zelenkaste tonove, čime se postiže i kromoterapijski efekt.

U slikama iz zadnje dvije godine Ariana Herceg motive čini vidljivijima, odnosno, slika prirodu i njezine fenomene na način da ih mnogo lakše možemo raspoznati. U tonsku paletu uvodi raspone zelenih nijansi pa sve do zasićenog crnila. No, ono po čemu su njezine kompozicije posebne jest fantastično primijenjeno dinamičko pulsiranje i kružno kretanje kompozicije slike, kao i potezi kista koji imaju pravi ekspresionistički ritam.

Nedvojbeno će nas njezin slikarski senzibilitet asocirati na tradiciju poetskog realizma i intimističkog slikarstva između dva svjetska rata, ali ekspresionistička razina morfologije dodaje ovom slikarstvu novu, autentičnu izražajnost. Naime, već je odavno prihvaćeno kako je ekspresionizam konstanta europske umjetnosti 20. i 21. stoljeća, koja se u oscilacijama i amplitudama više-manje kontinuirano javlja, stoga je odluka za ekspresionistički naboj i gestu vezana uz karakter i temperament pojedinog umjetnika ili umjetnice.

Tako će nas pojedini pejzaži po morfološkom ključu podsjetiti na neke pejzaže Oskara Kokoschke oko 1913., ili na motive mora Emila Noldea oko 1910., na zanos i dinamiku koji postoje u slojevima njihovih slikâ. Neke nove slike zelenih tonaliteta pobudit će u nama i kronološki dalje asocijacije, primjerice, prema tradiciji njemačkog romantičarskog slikarstva, poput diptiha s motivom slavonskih šuma.

Iako umjetnica u pravilu koristi hladne tonalitete i tercijarne boje, pri promatranju njezinih slika toga uopće nismo svjesni: u njima nema tame, hladnoće, odsutnosti, tjeskobe, melankolije… Možda na trenutke samo neke tihe sjete i kontemplacije. Ariana Herceg ne bježi od ljepote ovog svijeta, već ju promatra kroz hologram koji je svojstven samo njezinom oku, i naglašava poput vlastitog slikarskog manifesta čaroliju prirode.

U ovoj se godini, međutim, umjetnica otvorila prema toplom spektru boja; prema crvenoj paleti i rasponima od ružičaste, preko karnalno crvene do zagasitih bordo nijansi. Vanjski pejzaž sve više poprima značajke unutrašnjeg, intimnog pejzaža, poput unutrašnjeg refleksa vanjskih stanja i emocija iz okoline koja se doslovno prenose u naše tijelo, pod kožu, u tkiva, organe i stanice. Te crvene slike ili crveni pejzaži najednom će pred našim očima pulsirati kao da imamo uvid u tijelo, ono što se u našem tijelu zbiva kao reakcija na stres, jake emocije ili važne životne događaje. Moguće je da umjetnica također sve više spoznaje koliko nas žene određuje i naša biologija, i kako emocije i misli svakodnevno kreiraju naš "unutrašnji pejzaž" tijela. U tim će se recentnim analitičkim slikarskim studijama većeg i velikog formata duhom približiti organičkim pejzažima Biserke Baretić i pomalo se od ekspresionizma početi približavati tzv. svijetu organičkih vizija, kako je kolega Zdenko Rus jednom opisao tu fazu slikarstva Biserke Baretić. "Ono se zbiva i kao (apstraktna) vizija, kao viđenje u psihičkom tkivu subjekta ili trag u fizičkom tkivu objekta, … i ona se duboko utiskuje u slikarsku materiju, miješa se i hrani njome i stječe svoju vitalnost" (Zdenko Rus).

Izjednačavanje i balansiranje vanjskog i unutrašnjeg pejzaža duše i psihe postepeno se kristalizirao kao lajtmotiv Arianinog slikarstva, gdje je slikarica jednako tako otvorena traganju za ravnotežom između sna i jave. Ponekad su snovi mirniji, i donose ravnotežu, a ponekad u snu ne možemo raspoznati kojim se dimenzijama krećemo, što nam izaziva nelagodu i nemir. A onda se opet otisnemo napajati beskonačnom snagom plavih i zelenih tonova prirode…

Iva Körbler

----------

ARIANA HERCEG rođena je u Zagrebu 1997. godine. Pohađala je Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te 2015. stekla naziv Slikarska dizajnerica. Iste godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek Slikarstvo. Godine 2019. upisala je magisterij uljanog slikarstva na China Academy of Art u Hangzhou, ali je zbog pandemije morala pauzirati studij te je upisala diplomski na ALU. U lipnju 2021. godine diplomirala je Slikarstvo na ALU i stekla zvanje Magistra slikarstva. Do sada je sudjelovala na nekoliko grupnih izložbi (36. Salon mladih, Zagreb; HDLU Istre, Pula; 7. Bijenale slikarstva, HDLU, Zagreb).

Prva samostalna izložba "Posljednje oaze" (plava izložba) održana je u Kući arhitekture Oris u Zagrebu 2022. Drugu samostalnu izložbu imala je u Muzeju Like Gospić 2023., kada sudjeluje i na 7. Bijenalu slikarstva u Zagrebu. Od rujna 2023. nastavlja magisterij uljanog slikarstva na China Academy of Art u Hangzhou. U siječnju 2024. održava samostalnu izložbu u Galeriji Inward u Hangzhou u Kini pod nazivom "Reflektivni Horizont" i prestaje sa studijem u Kini. U kolovozu i studenom 2024. održava samostalnu izložbu "Iluzija beskraja" u prostoru Arsenala u gradu Hvaru i u galeriji Waldinger u Osijeku. U ožujku 2025. sudjeluje na jednomjesečnoj umjetničkoj rezidenciji Hafenkombinat u Leipzigu.

ariana.herceg@gmail.com

----------

Ova je izložba organizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Krapinsko-zagorske županije.