Gradska galerija Zabok

LIKOVNA IZLOŽBA "ŽENE"

Datum: 10.3.2020.

 

Mateja Harapin (Babić), rođena je 11. travnja 1990. godine u Zagrebu. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u kojoj je 2009 maturirala na odjelu slikarstva. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – odsjek Likovna kultura gdje 2012. godine završava preddiplomski studij i upisuje diplomski studij Likovne kulture, smjer slikarstvo u klasi profesora Ante Rašića. Diplomirala je u rujnu 2015. i stekla zvanje Magistra edukacije Likovne kulture. Od 2010. godine sudjeluje na skupnim i imala je četiri samostalne izložbe. Surađuje s modnom dizajnericom Loretom Gudelj Barać stvarajući ilustracije za pozadine vizuala modnog brenda Loré. Članica je HDLU Zagreb, ULS Zaprešić, i Udruge Oton Iveković u Klanjcu.

 

Koncept:

Umjetnica, doktorica, vojnikinja, sutkinja, znanstvenica, učiteljica… samo su neki od naziva koja danas krase mnoga ženska lica i koja upravo predstavljam kroz svoj rad. Povijest nam pokazuje koliko je bila teška, ali i moćna borba žena u to doba, kako bismo danas naslijedile to pravo odabira čime se želimo baviti i biti ravnopravne s muškarcima.

Crteži tušem po kolažiranoj podlozi prikazuju žene koje su odlučile iskočiti van kalupa koje je društvo nametnulo i biti ono što žele. Ekspresni potezi linija izlaze van granica samog motiva kojeg kroje aludirajući na tu pobjedu ukalupljenosti, a svaki crtež predstavlja što je žena danas postala upravo zahvaljujući ženama kroz povijest.

Još je mnoge kalupe potrebno razbiti kako bi žena bila uz rame muškarcu.

Ciklus od 10-12 crteža u okviru ( 42,5 cm x 32,5cm)

________

 

Maja Vukina Bogović diplomirala je na grafičkom odjelu (slikar-grafičar) u klasi profesora Frana Pare ciklusom sliko-crteža „Obećana zemlja“ 2000. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2010. godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu smjer bibliotekarstvo te time zaokružila svoje dvije ljubavi: likovnu umjetnost i knjigu. 2000. bila je dio tima u Tiskovnoj radnji Gutenberg muzeja, te je radila na temu „Gutenberg 2000“ u Mainzu. Provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania gdje stvara svoj diplomski rad.

Od 1997. godine sudionica je brojnih skupnih (tridesetak) i samostalnih (osamnaest) izložbi, te dobitnica nagrade Zagrebačke banke za najboljeg diplomanta slikara-grafičara i nagradu 8. Zagorskog likovnog salona u Krapini. Članica je HDLU-a i nekoliko umjetničkih udruga. Redovito provodi kreativne radionice.

Koncep:

Bik je kroz povijest često okupirao umjetnike, a i dan danas se doživljava kao simbol snage i seksualnosti. Picasso kroz motiv bika istražuje karakter i njegovu narav, a tijekom tog  procesa apstrahiranja pojednostavljuje motiv i svodi prikaz na nekoliko linija.

Majini bikovi prikazuju tu moćnu životinju kroz crteže gdje su neki riješeni linijski, neki više slikarski, a najčešće imaju oba obilježja i na taj način tvore specifičnu cjelinu. Umjetnica je fascinirana motivom bika i često mu se vraća u svom stvaralaštvu. U ovom slučaju bikovi dobivaju ljudske osobine i predstavljaju metaforu, a ne stvarno biće.

Ovakvim pristupom bikovi prezentiraju unutarnju snagu i jednu mušku energiju iz koje umjetnica crpi svoj elan za stvaranje. Savršeno izbalansirana sirova snaga, strast, seksualnost i nježnost ocrtava se u motivima kao ogledalo jedne dinamične i svestrane duše koja stvara u naponu svoje snage.

Tehnički opis rada:

Slikocrteži na papiru

_________

 

Irena Podvorac diplomirala je kiparstvo 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (profesori: M. Ujević, K. Bošnjak, S. Drinković M. Blažević, D. Mataušić). 1999. provela je studijski semestar na Indiana  University of Pennsylvania USA (profesori:  J. Nestor, L. LaRosh, D. Hedman). Od 1998. godine  sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te autorica niza skulptura u javnim prostorima. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj rad.

2006. godine snimljena je TV izložba iz serije „Skica za portret“ za HRT. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Osnivačica i predsjednica ULUS-a od 2007- 2016.

Koncep:

Ciklus Opsesija – buđenje iz hibernacije je nastao iz želje da se nakon podulje stvaralačke pauze zbog obiteljskih razloga krenem stvarati u ateljeu. Izabrala sam trešnjine daske u kojima sam meditativno rezbarila reljefe mačaka. Već više od petnaest godina stvaram i oblikujem skulpture mačaka u različitim materijalima. Mačka je postala moj atelijerski partner, spremno pozira i inspiracija je neiscrpna. Polje mojega stvaralačkog interesa je odnos oblika, ploha i prostora, površine titrave i hrapave, mirne i glatke, te odnos i utjecaj boje na cijeloj kompoziciji.

Tehnički opis rada:

Medij: reljefi  i skulpture

Materijal: reljefi -drvo trešnje, duborez, patinirano

               Skulpture – drvo/staklo, kromirani bakar ili mesing

________


Anja Novak, 29.11.1989., diplomirala je 2014. na grafičkom odsjeku u klasi profesorice Mirjane Vodopije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na projektima te izlagala na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu – International Art Expo, Contemporary Venice – It's LIQUID International Art Show (Palazzo Flangini, Venecija, Italija), International Art Expo, Hybrid Identities (Mediterráneo Centro Artístico (MECA), Almerija, Španjolska) te International ArtExpo, HIDDEN ROOMS – IDENTITIES . CITIES . MEMORIES, Ca’ Zanardi, u sklopu festivala “Venezia Misteriosa” (Venecija, Italija), samostalna izložba u galeriji Gradske knjižnice K. Š. Gjalski (Zabok), Venientes III (Zagreb, Lisinski), godišnje izložbe Akademije likovnih umjetnosti Zagreb, projekt Martine Miholić (galerija Bačva, HDLU Zagreb), Neue Kroatische Kunst (Medika, Zagreb), Vo(g)li(o) una donna (Gradska galerija Zabok).

Koncept:

U radu se bavim slikama unutarnjeg svijeta. Karakteristična je upotreba slobodnih apstraktnih oblika koji se mogu prepoznati kao seksualni i erotski oblici i simboli, svjesnim stvaranjem prividno slobodnih  oblika koji su višesmisleni i motivirani tako da različiti promatrači mogu prepoznati različite prikaze, ovisno o situaciji u kojoj percipiraju rad ili o svojim političkim, moralnim, običajnim i estetskim stajalištima. Stvaranje slojeva kroz čipku, koprenu, u perceptivnom polju, kao lik koji izmiče (znati da je netko viđen, ali njegovo lice izmiče viđenju, skriva se od želje koja traži identitet za svoj objekt), sredstvo kojim se simulira san u svoj njegovoj enigmatičnosti. Prijelaze (pretapanja) između prizora realnog svijeta, fantazma i psihološki konstruiranih prikazanih priča kao izlomljenih fragmenata svijesti i podsvijesti koristim kao sredstva u vizualnom prikazivanju forme skrivenog, izloženog kao kadar ili niz kadrova – slojeva priča. Nagovještena interna refleksija o modusu likovnog prikazivanja nedvojbeno je glavna tematska komponenta cjelokupnog smisla slike.

Top